Prikaz

Ova znimljiva knjiga je podijeljena na dva dijela: Goodbye God i Evolution. Moram priznati da me se prvi dio više dojmio jer izravno govori o bogu i mitovima koji se lijepe za njegovo postojanje. Autor izlistava gomilu bogova u koje danas nitko više ne vjeruje te zaključuje da ateisti na taj popis dodaju samo još nekoliko konkurentnih bogova: Alaha, Jahvea i slično. Ne radi razliku između grčko rimskih bogova i židovskih, odnosno kršćanskih i muslimanskih bogova. Tretira ih sve istom mjerom: nevjericom. Opovrgava monoteizam kršćanstva ističući mnoge svece kojima se ljudi redovito mole.

Autor opovrgava povijesno postajanje Isusa iz Nazareta. Kroz ironiju govori o nespretnim zapletima u Evanđeljima gdje se pokušava na ovaj ili onaj način smjestiti rođenje tog Mesije u Betlehem kako bi ga se povezalo sa Starim Zavjetom, odnosno kako bi se dokazala njegova odabranost i kako bi se ispunilo staro proročanstvo. Povjesničari Isusovog doba ga ili ne spominju uopće ili ga spominju samo kao dobrog čovjeka koji je radio čudesa. Autor ove knjige to ne smatra dovoljnom potvrdom njegovog postojanja jer je u to doba ime Isus (odnosno Jeshua) bilo jako često te je među njima bilo mnogih koji su sebe nazivali prorokom. Egipatske kronike tj. zapisi koji su govorili o suvremenim događajima, ne govore uopće o ikakvom Isusu iz Nazareta ili Betlehema što je zaista čudno. Kad bi on zaista bio postojao, onda bi mu Egipćani sigurno posvetili par redaka.

Promatra se i nastajanje religija. Richard Dawkins navodi primjer otoka Tanna gdje je Princ Philip postao lokalni štovani bog. Fokus autora je uglavnom na Bibliji te veoma inteligetno ne želi povezati sveopće dobro s bogom iz Biblije, naročito nasilnim, krvoločnim bogom iz Starog Zavjeta, takozvanog Jahve. Taj bog je jako ljubomoran i sam sebe tako i naziva. On brani svojim podanicima ikakvu interkaciju ili kontakt s bogovima drugih klanova. Čak je uvrstio u deset zapovijedi naredbu kojom zapovijeda da se ne smije imati drugih bogova od njega samoga. Nakon toga Dawkins se pita trebamo li policajca na nebu da bismo bili dobri. Dok zaista nedavna istraživanja pokazuju da ljudi manje rade zločine dok ih se gleda (bilo kamerom, bilo imaginarnim policajcem na nebu), autor se svejedno nada da ljudima nije potreban nikakav nadglednik da bi bili i ostali dobri. Govori o duhu vremena koji se mijenja kroz stoljeća. Tako je rasizam, koji Biblija odobrava, nekada bio opće prihvaćen, dok se danas zgražamo pri samoj pomisli. LGBT pokret prošlog stoljeća uvelike mijenja percepciju društva i odnos prema queer osobama.

U drugom se dijelu knjige govori o evoluciji i njezinim procesima (prirodnoj i seksualnoj selekciji, mutacijama, migracijama, itd.). Uzima se primjer nekoliko životinja i njihovog razvoja kroz milenije. Autor veliča Charlesa Darwina i njegova postignuća. Ukoliko vas zanima evolucija i Dawkinsov osvrt na nju, toplo preporučam knjigu Sebični gen. U njoj se detaljno i puno šire govori o mimovima i evoluciji kako živih vrsta tako i pojmova.