Uvod

Kao prvi post ovog bloga, odabrala sam temu o kojoj mogu pisati iz vlastitog iskustva. Ovo nije znanstveni tekst, već osobni osvrt na religiju i duhovnost te njihov odnos u mom vlastitom iskustvu.

Za početak stavljam definiciju religije preuzetu s Wikipedije:

Religija (lat. religio, od religare – povezivati, okupljati) je, prema Hrvatskoj enciklopediji »sustav vjerovanja, etičkih vrijednosti i čina kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetomu«. (izvor)

Prema ovoj definiciji ispadam religiozna što nipošto nisam. U očaju i identitetskoj krizi posežem za definicijom s internacionalne Wikipedije kako bih samu sebe uvjerila da nisam religiozna. Prijevod slijedi niže:

Religija je skup vjerovanja i društveno-kulturnih sustava, uključujući određene prakse, moral, uvjerenja i svjetonazore, koji povezuju čovječanstvo s nadnaravnim ili duhovnim elementima—iako ne postoji potpuno usuglašena definicija o tome što točno religija jest.
(izvor)

Iako mi je laknulo, i dalje nisam uvjerena da nisam religiozna. Vjerovanja imam, pripadam društveno-kulturnom sustavu, moralna sam, imam uvjerenja, a i svjetonazore, no ne povezujem ih nužno s nadnaravnim, ali ponekad ih povezujem s duhovnim. I dalje nisam sigurna da nisam religiozna.

Čitajući jednu i drugu definiciju izgleda da nam nešto promiče. U njima se govori više o duhovnosti, moralu, etici, vrijednostima, čovječanstvu. To su sve riječi s jako puno težine i značenja. Puno više bi ljudi bilo religiozno nego što jest kada bismo uvažili ove dvije definicije kao značenja religije.

Primjećujem da se jedan div sakrio između redaka ovih dviju definicija. Taj se slon u sobi pokušava skloniti jer osjeća da sam ga naciljala.

...

Riječ je o dogmi, institucijama, hijerarhiji, organizaciji, obredima, ritualima. Bez ovih elemenata ni jedna religija ne bi opstala. Upravo su ove komponente ključne za religiju — priznajem, možda ne za svaku religiju, ali definitivno za ovu s kojom su me proganjali cijeli moj život. Riječ je naravno o kršćanstvu, još preciznije o katoličanstvu. Nećemo ni njega lišiti definicije:

Rimokatoličanstvo ili katolicizam je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske crkve.
(izvor)

Sad se već slončić pokazao. Dogma, doktrina, sustav, teologija, tradicija, crkva. Teško mi se suzdržati da ostanem prisebna čitajući ove riječi. Sada možemo jasno zaključiti što je religija. Ne trebaju nam glagoli — dovoljan je niz nekoliko imenica da spoznamo što je religija.

Prije nego što se svom silinom obrušim upravo na ove pojmove, htjela bih pročačkati razliku između duhovnosti i religije.

Duhovnost i religija

Možemo se zapitati: je li svaka religioznost duhovna i svaka duhovnost religiozna?

Neka religioznost uključuje duhovnost i obrnuto. Možemo biti duhovni bez religije i religiozni bez duhovnosti. Duhovnost je individualna, a religija kolektivna. Prva je fleksibilna, a druga je organizirana.

Religija je monopolizirala duhovnost, stavila je svoj žig, oskvrnula je, prožvakala i ispljunula najodvratniju verziju duhovnosti.

ChatGPT uskače u moj osuđujući ton brišući ljutnju i gnjev te akademski govori u moje ime:

Religija je, u mnogim aspektima, prisvojila duhovnost, institucionalizirala je te u tom procesu izmijenila njezinu izvornu bit, ponekad je svodeći na oblike koji se znatno udaljuju od njezina prvotnog značenja.

Prvotno značenje duhovnosti teško je dokučiti. Cijela prapovijest temeljila se na usmenoj predaji, tako da možemo samo nagađati o takvom značenju i izvornoj biti.

Ja bih poništila blagost umjetne inteligencije iskoristivši perfekt:

Religija je svela duhovnost na oblike koji se udaljuju od prvotnog značenja.